Unija lokalnih javnih emitera Crne Gore

Tivat

Plavi rak štetočina, dok ne počnemo da ga jedemo

14.02.2020

Populacija plavog raka, alohtone invanzivne vrste koja u Jadranu nema prirodnog neprijatelja, intenzivno se povećava i u crnogorskim vodama, prijeteći sitnijim vrstama rakova i ribljoj mlađi, zadajući glavobolju ribarima kojima uništava mreže i parangale. Iako za sada vidimo samo štetu koju nanosi ekosistemu i privrednom ribolovu, u pitanju je komercijalno isplativa, veoma ukusna i cijenjena vrsta morskih zglavkara.

Prirodno područje rasprostranjenosti plavog raka je zapadni Atlantik, ali se zahvaljujući balastnim vodama ova vrsta u posljednjih stotinjak godina proširila u gotovo sve djelove svijeta. Prvi nalaz plavog raka u Mediteranu zabilježen je 1949. godine blizu Venecije nakon čega se nalazi ove vrste drastično povećavaju te je danas prepoznata kao jedna od najinvazivnijih vrsta koje su naselile Sredozemlje. U Jadranskom moru prvi primjerci plavog raka zabilježeni su u oktobru 2004. godine kod Stona.

Što se tiče crnogorske obale, plavog raka najviše ima na ušću rijeke Bojane i duž Velike plaže. Pod koordinacijom dr Ane Pešić, Insitut za biologiju mora iz Kotora zajedno sa kolegama iz Albanije i Italije realizuje projekat Blue Land, koji za cilj ima zaštitu biodiverziteta u priobalju, a jedna od tema kojima se bavi ovaj projekat je i plavi rak.

“Plavi rak je najvjerovatnije došao putem balastnih voda. Naravno, to ne možemo sa sigurnošću tvrditi, ali njegove larve jako dugo preživljavaju u balastu, pa je to naizvjesniji način kako je dospio kod nas. Tamo odakle je, dakle u Americi, plavi rak je jako cijenjena vrsta, ekonomski jako značajna i prilično skupa,” kaže dr Ana Pešić.

Iz godine u godinu populacija u Jadranu raste, uveliko je naselio i Boku Kotorsku o čemu izvještavaju lokalni ribari. Tivatski ribar Filip Maslovarić o ovoj vrsti kaže:

“Plavi rak je veoma dobar plivač, pa samim tim i odličan lovac. Poprilično se razmnožio. Odgovara mu pješčani teren, prostor gdje ima murave i algi na malo većim dubinama. Tu se samrije i lovi manje rakove i nedorasle primjerke ribe. Uništava ribu uhvaćenu u mrežama in a parangalima, pa ribari imaju problema s njim. Kida mreže, jer ima oštra klješta. Za sad, dok ne postane komercijalan, samo pravi štetu.”

Kroz projekat Blue Land, Institut za biologiju mora radi na popularizaciji izlova plavog raka, čija je kolonizacija pogubna prije svega za alge i sitnije vrste rakova.

“Ideja je da se napravi nova vrsta vrša, odnosno ribolovnog alata kojim će moći da se lovi plavi rak, jer alati koji su u upotrebi kod nas, prije svega mreže, budu potpuno uništeni. Nakon toga planiramo i medijsku kampanju, promociju načina pripreme plavog raka, možda i neki mini kuvar ili nešto slično. U svakom slučaju, sve u cilju toga da se populariše njegova upotreba u ishrani, kako bi se populacija u prirodi smanjila,” kaže koordinatorka projekta Blue Land za Crnu Goru, dr Ana Pešić.

Plavi rak, koji je stigao i do Pacifika, smatra se poslasticom u sjevernoameričkim zemljama i Japanu te je važna vrsta u komercijalnom ribolovu. Filip Maslovarić kaže da je imao priliku da jede plavog raka, koji ima bijelo meso slično jastogu, ali mnogo sočnije i ukusnije kada se pripremi. Po njegovim informacijama, kolege ribari iz Budve prošlog ljeta su uspijevali da pod lampama uz pomoć saka love plavog raka oko ostrva Sveti Nikola, a za njegov otkup bili su zainteresovani prije svega stranci, ljudi koji putuju i imali su priliku degustirati ovu deliciju u drugim krajevima svijeta.

Izvor vijesti