Unija lokalnih javnih emitera Crne Gore

@Kotor

Manojlović i Radanović o hraniteljstvu: Svako dijete ima pravo na topli porodični dom

21.09.2022

Tekst Jelena Kljajević
Foto Radio Kotor

Prenosimo intervju koji je na temu hraniteljstva sa psihologicom Jelenom Manojlović i socijalnom radnicom Jasnom Radanović iz Centra za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva, zabilježila Jelena Kljajević.

Što je hraniteljstvo?

J.Manojlović: Hraniteljstvo je privremeni oblik zaštite djeteta koje nema adekvatno roditeljsko staranje.

Hraniteljska porodica njeguje dijete, brine se o njegovom zdravlju, vaspitanju i obrazovanju, pružajući mu onu potrebnu toplinu porodičnog doma, dok država obezbjeđuje naknadu za rad hranitelja i boravak djeteta u hraniteljskoj porodici. Hraniteljstvo je najčešće kratkoročno

Riješenje, a može biti i dugoročnije rješenje koje može pomoći u sprječavanju trajnog razdvajanja od porodice ili smještaja u dom za nezbrinutu djecu.

U Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti postoji nekoliko tipova hraniteljstva:

1) Standardni porodični smještaj hraniteljstvo- obezbjeđuje se djeci i mladima bez roditeljskog staranja, djeci i mladima čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama radi čuvanja, njege i vaspitanja, do povratka roditeljima, usvojenja odnosno osamostaljivanja. Centar za socijalni rad radi procjenu dužine trajanja hraniteljstva i izbor hraniteljske porodice koja će na najbolji mogući način moći da odgovori potrebama svakog djeteta ponaosob.

2) Standardni porodični smještaj hraniteljstvo uz intenzivnu ili dodatnu podršku- obezbjeđuje se djetetu koje ima smetnje i teškoće u razvoju, radi zadovoljenja potreba i podrške u prevazilaženju teškoća.

3) Urgentni porodični smještaj hraniteljstvo- obezbjeđuje se djetetu kada je isto potrebno hitno zbrinuti i obezbjediti mu sigurnost i bezbjednost odnosno kada je žrtva ili kada postoji opasnost da će postati žrtva zanemarivanja, zlostavljanja, eksploatacije i nasilja u porodici kao i u slučaju iznenadne spriječenosti roditelja da brine o djetetu (ovakav vid smještaja traje najduže 30 dana u toku godine nakon čega se pronalazi odgovarajući oblik zaštite)

4) Povremeni porodični smještaj hraniteljstvo- obezbjeđuje se djetetu sa smetnjama i teškoćama u razvoju koje živi u biološkoj, srodničkoj ili drugoj hraniteljskoj porodici radi očuvanja kapaciteta porodice za dalju brigu o djetetu. Povremeno hraniteljstvo se organizuje i kao dodatna podrška djetetu za zadovoljenje njegovih potreba ili stvaranja prilike da dijete proširi socijalnu mrežu i obogati svoje iskustvo. Može trajati najduže 45 dana u toku godine.

Koja je razlika između hraniteljstva i usvojenja?

Hraniteljstvo prvenstveno predstavlja privremeni oblik zaštite djeteta. Hraniteljstvom se obezbjeđuju topli porodični dom i podrška rastu i razvoju djeteta u periodu dok se njegova biološka porodica ne rehabilituje i dok se ne steknu uslovi da se vrati u svoju porodicu ili dok se ne omogući drugi oblik zaštite koji je u najboljem interesu djeteta (npr usvojenje ili dok se dijete ne osamostali).

Usvojenjem se između usvojitelja i njihovih srodnika s jedne strane i usvojenika i njegovih potomaka s druge strane, zasniva neraskidiv odnos koji je jednak krvnom srodstvu. U matičnu knjigu rođenih usvojitelj se upisuje kao roditelj usvojenika.

Zašto je za djecu bolje da budu u hraniteljskoj porodici nego u ustanovi?

Višegodišnja istraživanja pokazala su da djeca smještena u institucije u ranom djetinjstvu mogu imati poteškoća da ostvare zdrave emotivne veze, sa osobama koje brinu o njima, zbog nedostatka intenzivnog bliskog kontakta koji roditelji pružaju u okviru porodice. U nedostatku ovog prisnog emotivnog i fizičkog kontakta koji samo roditelji mogu da im pruže, djeca u ustanovama su u riziku od zaostajanja u psihološkom, emotivnom i fizičkom razvoju u odnosu na vršnjake. Ono se može nadomjestiti jedino smještajem u toplo porodično okruženje. Upravo iz tog razloga naša ključna preporuka je da svakom djetetu treba obezbijediti da se razvija u toplom porodičnom okruženju onakvom kako ni najuslovnija institucija, sa najposvećenijem osobljem ne može da mu pruži. Intenzivna interakcija sa hraniteljima od suštinskog je značaja za pravilan fizički, mentalni i emotivni razvoj, posebno kod beba i male djece. Studije su pokazale da kod djece koja rastu u hraniteljstvu postoji veća vjerovatnoća da će ona bolje funkcionisati kada odrastu nego kod djece koja rastu u institucijama. Djeca iz hraniteljskih porodica bolje su obrazovana, imaju stabilnije porodice i kod njih postoji veća vjerovatnoća da će imati bliske prijatelje i jaču podršku. Takođe, djeca na hraniteljstvu stiču iskustvo obavljanjem svakodnevnih zadataka u domaćinstvu koje ih priprema za nezavisan život.

Ko može biti hranitelj djeteta?

J. Radanović: Hraniteljstvo može pružiti porodica (par ili pojedinac) koja ima želju i mogućnost da djetetu obezbijedi njegu, pomoć i uslove za život, neophodne za njegov pravilan rast i razvoj. Status hraniteljske porodice može dobiti porodica koja ispunjava uslove propisane zakonom, koja je ocijenjena podobnom i koja u toku pripreme i procjene pokaže da može razumjeti i na najbolji mogući način zadovoljiti potrebe djeteta. Hraniteljske porodice bez obzira da li imaju jednog ili više članova moraju garantovati da će obezbijediti adekvatnu brigu za dijete u pogledu njegove zaštite, zbrinjavanja i obrazovanja. Više informacija može se naći u nizu zakonskih akata (Porodični zakon Crne Gore, Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti, Pravilnik o porodičnom smještaju- hraniteljstvu).

Postoji li zakonsko ograničenje da neko postane hranitelj?

Hranitelj može biti odraslo, odnosno punoljetno lice bez obzira da li je u bračnoj, vanbračnoj ili nije u zajednici, a koje je procijenjeno od strane Centra za socijalni rad kao podobno. Shodno zakonu, ograničenja postoje u dijelu da hranitelj ne može biti lice koje je lišeno roditeljskog prava, lice koje je lišeno poslovne sposobnosti, lice čiji su interesi u suprotnosti sa interesima štićenika, lice od koga se, s obzirom na njegovo ranije i sadašnje vladanje i lična svojstva i odnose sa štićenikom i njegovim roditeljima i drugim srodnicima, ne može očekivati da će pravilno vršiti dužnost staraoca. Takođe, shodno zakonu, dijete se može smjestiti u porodicu u kojoj je neko od članova porodice lišen roditeljskog prava ili osuđen za krivično djelo protiv braka i porodice, u kojoj jedan od bračnih drugova ne ispunjava uslove za staraoca, u kojoj bi usljed bolesti nekog člana domaćinstva bilo ugroženo djetetovo zdravlje, u kojoj su poremećeni porodični odnosi i koja je u netrpeljivosti sa djetetom i njegovim roditeljima.

Koliko je vremena potrebno da bi se postalo hranitelj? Šta se dešava tokom ovog procesa?

Procjena podobnosti hranitelja obavlja se u roku od šest mjeseci od dana podnošenja zahtjeva. Budući hranitelji moraju predati zahtjev nadležnom Centru za socijalni rad, gdje zatim stručni tim tog Centra procjenjuje porodicu putem razgovora, kućnih posjeta i obuke za hranitelje koja traje trideset sati. Ova procjena je složen proces, stručni tim procjenjuje početno znanje, očekivanja i motivaciju, osobine ličnosti, prepoznavanje potreba djeteta, specifičnih potreba, strukture porodice, prethodnih iskustava u oblasti njege i staranja itd. Ako je procjena pozitivna, osoba postaje hranitelj.

Ako se porodica smatra podobnom, kod nje će biti smješteno dijete čijim potrebama ta porodica može najadekvatnije odgovoriti. Centar za socijalni rad dužan je da obezbijedi hraniteljskoj odgovarajuću pripremu za podizanje i vaspitanje djeteta i obuke tokom trajanja hraniteljstva. Takođe, Centar za socijalni rad mora omogućiti djetetu da slobodno izrazi svoje mišljenje u vezi sa smještajem u hraniteljsku porodicu i da to mišljenje cijeni u skladu sa uzrastom i zrelošću djeteta.

Koje su obaveze hranitelja prema djetetu?

J. Manojlović: Hranitelji su odgovorni za kompletnu brigu o djetetu. Obaveza hranitelja je da se brine za djetetovo zdravlje, bezbjednost, razvoj i obrazovanje. Hranitelji su dužni da obezbijede djetetu odgovarajući stambeni prostor i materijalne uslove, odgovarajuću odjeću i obuću, predmete za ličnu upotrebu i higijenu, odgovarajuću ishranu i staranje o zdravlju, zadovoljenje vaspitnih i obrazovnih potreba, njegovanje identiteta djeteta, zaštitu od zanemarivanja, zlostavljanja i eksploatacije. Hranitelj treba da pomogne djetetu da se poveže i efikasno komunicira sa svojom biološkom porodicom, ukoliko je to moguće.

Može li osoba sama da odluči kojem djetetu će biti hranitelj? Ko i kako donosi tu odluku?

Hranitelji ne mogu birati djecu. Za svako dijete biće odabran odgovarajući hranitelj koji može zadovoljiti djetetove potrebe na najbolji način , a shodno prethodnoj procjeni Centra o potrebama djeteta kao i procjeni hraniteljske porodice. Bitno je prilikom odabira hraniteljske porodice voditi računa o porijeklu djeteta, uzrastu, zdravlju i društvenom statusu kao i udaljenosti od mjesta njegovog prethodnog prebivališta odnosno prebivališta njegovih roditelja i školske ustanove koju pohađa. Hraniteljske porodice su zbog toga iz istog mjesta kao i dijete, izuzev ako se u tom mjestu ne može naći adekvatna porodica.

Koju podršku/usluge dobijaju hranitelji?

Nakon što porodica otpočne da pruža uslugu hraniteljstva, odnosno nakon procesa obuke i procjene, stručni radnici Centra za socijalni rad nastavljaju da prate, kontrolišu i obezbjeđuju podršku hraniteljskim porodica, kroz obezbjeđivanje usluga savjetodavnog i edukativnog rada, kao i organizovanjem obuka za hranitelje u grupnom radu. Stručna podrška obuhvata savjetovanje djeteta i hranitelja, podršku hranitelju za zajedničko planiranje i rješavanje problema djeteta, uključivanje djeteta u rekreativne i kulturne aktivnosti, grupne aktivnosti sa djecom odnosno mladim licima, kao i materijalnu podršku djetetu i hranitelju. Centar za socijalni rad redovno prati situaciju i procjenjuje da li se o djeci brine na adekvatan način.

Postoji li maksimalan period vremena za hraniteljstvo? Zašto? Može li se ono pretvoriti u usvojenje ako se situacija u biološkoj porodici ne poboljša?

J. Radanović: Hraniteljstvo je privremen način zbrinjavanja djeteta, dok se ne stvore uslovi za povratak u biološku porodicu ili dok se ne omogući drugi oblik zaštite koji je u najboljem interesu djeteta. U određenim situacijama kada je to u najboljem interesu djeteta, hraniteljstvo može trajati dok dijete ne postane potpuno nezavisno. Dijete smješteno u hraniteljsku porodicu može biti usvojeno, ako je to u njegovom najboljem interesu. Ukoliko bi hranitelji poželjeli da usvoje dijete koje se nalazi kod njih “na hraniteljstvu”, prvo bi dijete moralo biti dostupno za usvojenje, a hranitelji bi morali proći postupak procjene za usvojitelje. Ukoliko porodica uspješno prođe postupak za usvojitelje u interesu djeteta je da ga usvoji ista porodica kako bi izbjeglo premještaj u neku drugu porodicu, koji je stresan za dijete.

Koji je status biološke porodice djeteta koje je smješteno u hraniteljsku porodicu?

Svrha hraniteljstva nije samo pomoć djetetu već i njegovoj biološkoj porodici. Hraniteljska porodica može biti značajna podrška biološkoj porodici i ohrabrenje za preuzimanje djeteta.

Tokom odvijanja hraniteljstva bitno je da biološki roditelji učestvuju u životu svoje djece - interesuju se za njih, posjećuju ih, sarađuju sa hraniteljima i Centrom za socijalni rad, osim u veoma rijetkim slučajevima kada nije u interesu djeteta da ostane u kontaktu sa članovima porodice. Biološkim roditeljima daje se šansa da uz podršku, prevaziđu svoje probleme i rehabilituju roditeljske potencijale, kako bi ponovo preuzeli brigu o svom djetetu.

Kakav treba da bude odnos porodice hranitelja i biološke porodice djeteta?

Odnos hranitelja i biološke porodice treba da bude podržavajući. Hraniteljska porodica, u situacijama gdje je to moguće, treba da omogući posjete svih važnih osoba iz prošlosti djeteta te je potrebno podržavati djetetova osjećanja za biološku porodicu i djetetov identitet.

Koja vrsta podrške je na raspolaganju hraniteljskoj i biološkoj porodici?

J. Manojlović: Porodicama su na raspolaganju sljedeći vidovi podrške: savjetodavni rad od strane stručnih timova, psihološka pomoć, pravna pomoć i materijalna podrška.

Zašto bi neko postao hranitelj djeteta?

Hraniteljstvo omogućava pravo djeteta na toplo i sigurno okruženje, zdraviji i srećni život djetetu kojem je uskraćena porodična briga kao i pripremu za nezavisan život. Ljubav, strpljenje i podrška hranitelja mogu pomoći djetetu da ima jednake mogućnosti za rast i razvoj kao druga djeca.

Kolika je materijalna podrška hraniteljskoj porodici?

Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti propisani su uslovi za ostvarivanje prava na materijalna davanja.

Naknada troškova smještaja mjesečno po djetetu iznosi 250 eura dok podrška hraniteljskoj porodici mjesečno iznosi 75 eura za jedno dijete, dodatak za djecu smještenu u hraniteljsku porodicu iznosi 40 eura te djeca imaju pravo na odmor i rekreaciju u zimskom i ljetnjem periodu u ustanovi za odmor i rekreaciju i pravo na besplatne udžbenike.

Gdje se mogu dobiti informacije o tome kako se postaje hranitelj?

Centri za socijalni rad u Crnoj Gori pružaju informacije o tome kako postati hranitelj. Izrađen je i vodič za hranitelje koji se može preuzeti sa sajta Ministarstva rada i socijalnog staranja.

Sjutra će u 11 sati na ulazu u Stari grad biti postavljen punkt u okviru kojeg će zainteresovani/e moći da se informišu o hraniteljstvu putem edukativnih flajera.

Cijeli razgovor sa psihologicom Jelenom Manojlović i socijalnom radnicom Jasnom Radanović iz Centra za socijalni rad za opštine Kotor, Tivat i Budva poslušajte u našoj emisiji “Nedjeljni razgovor” 25. septembra od 10 i 30.