Unija lokalnih javnih emitera Crne Gore

@Tivat

Vaskršnja čestitka paroha tivatskog oca Petra Petrovića

02.05.2021

“Vaskrsenje Hristovo, braćo i sestre, vaskrsenje je cjelokupne tvorevine. Cjelokupna tvorevina se raduje vaskrsenju onoga koji je na sebe uzeo grijeh čovječanstva”– kaže u uskršnjoj čestitki paroh tivatski, otac Petar Petrović.

“Danas na krstu visi prikovan onaj koji je stvorio svijet- počinje rečenica kojom mi, Hrišćani, proslavljamo veliko stradanje Hristovo. Onoga koji spasava svijet i onoga kroz kojega je svijet stvoren. Iščekujući taj veliki dan vaskrsenja njegovog i to ljudima veliko obećanje i nada da smrt ne postoji i da vaskrsenje ne biva bez smrti. Smrt kao prelaz iz ovozemaljskoga poimanja stvarnosti, do ulaska u ono carstvo, kako skromnim, ljudskim riječima možemo objasniti carstvo koje nema kraja, koje je beskonačno. Sa svima svetima kroz koje Gospod svoje božanske energije šalje na svoje ljude i kroz koje čovjek koji je na zemlji kada biva obožen i kada je u carstvu nebeskom postaje ravan svetima i kroz koga Gospod blagosilja sve nas ovdje na zemlji koji osjećamo i energije i blagodat, prvenstveno preko svojih predaka, ali osjećamo i blagodat onoga koji je stvorio svijet.

Vaskrsenje Hristovo, braćo i sestre, je vaskrsenje cjelokupne tvorevine. Cjelokupna tvorevina se raduje vaskrsenju onoga koji je na sebe uzeo grijeh čovječanstva. Mi danas kroz istoriju pamtimo one ljude koji su svojim žrtvama, pojedinačnim i grupnim, pokušavali da spasavaju ljude i narode, i da svojom čak končinom i smrću budu zalog nečijega života. I veličamo ih kao velike. Zamislite tek onda Boga koji je sišao i uzeo tijelo i kao takav cjelokupan ljudski rod. Ne gledajući ni na boju kože, ne gledajući ni na jednog čovjeka kuda je i od kuda je, ni kome pripada. Taj i takav čovjek, Avramovo dijete, je prizvano da bude spaseno. Vaskrsenje Hristovo jeste vaskrsenje cjelokupnog čovječanstva iz onoga dna, dna strasti, kroz koji svijet prolazi i kroz koji hoće, kao otuđen od Boga, da živi i da bivstvuje u nekoj drugoj stvarnosti, sa svim iščašenjima koje to donosi. Kroz Boga, čovjek se preobražava i kao preobražen čovjek on teži da bude savršen čovjek. A savršen čovjek je ono što mi zovemo svetim. Svetost potiče iz prosijevanja božjega kroz samoga čovjeka, gdje je čovjek prizvan da bude savršeno biće u koga će se svi ugladati. Narodi i pojedinci. Ako je tako kod čovjeka kao pojedinca, koji se ogleda u to zrcalo, ogleda naša potreba da budemo savršeni, zamislite taj priziv Božji, koji kaže čovjeku ‘ako ljubiš bližnjega svoga,’ naravno- ne gledajući ni koje je, ni šta je, i ‘ako ljubiš Boga svim srcem i dušom svojom, bezrezervno,’ ti si savršen čovjek. I ti, kao krstoliko biće, taj horizontalni i vertikalni odnos, i sa čovjekom, i sa Bogom, svtara od nas čovjeka koji je rasterećen od ovozemaljskih problema i teži ka onome savršenom. A ono savršeno jeste savršeno, mirno, kako kažu sve jektenije na bogosluženju- mirno življenje, a na kraju i mirna končina ovozemaljskoga života i preseljenje u ono obećano carstvo nebesko.

Iza nas je duga borba. Mi se sad duže od godinu borimo sa ovom pandemijom. U mnogim slučajevima smo izlazili kao pobjednici, a u mnogim slučajevima smo bili tužni zbog odlaska naših najbližih. Baš to je trebalo da nas vrati čovječnosti. Da je bitno da Koliko ljubiš sebe, što je jako normalno i bitno, moraš da ljubiš i bližnjega svoga. Čovajući sebe, čuvaš bližnjega svoga. A čuvajući bližnjega svoga ti poštuješ onu zapovijest koju sam već naveo- da ljubiš bližnjega svoga kao samoga sebe i da je to jedna od zapovijesti koja će da te vodi kroz život. Dužni smo, znači, da poštujemo i da volimo čovjeka pored sebe.

Ovo novo vrijeme je iznjedrilo neke nove heroje, nove heroje koje smo mi i zaboravili. To su naši ljekari, medicinsko osoblje, svi oni borci koji su se borili po bolnicama sa ovom opakom bolešću i izašli kao pobjednici. To su heroji novoga vremena. I kada ih vidimo da su prebrodili ovu opaku bolest, mi se njima radujemo jer znamo da su bili blizu smrti. Oni su gledali i bili na ivici ovozemaljskog i onozemlajskog života. Da mi ne bismo bili u istoj situaciji, moramo se čuvati i moramo čuvati jedni druge. Kako odlazeći u trgovačke radnje, tako i odlazeći u crkvu. Čuvajući jedan drugoga, mi čuvamo cjelokupno ljudstvo, čuvamo grad, čuvamo državu, čuvamo cjelokupnu Vaseljenu.

Želim svima da čestitam Vaskrs, naš najradosniji praznik, sa pozdravom: Hristos voskrese! Vaistinu voskrese. Takođe, čestitam i našoj braći koji su po Gregorijanskom kalendaru već proslavili Vaskrs. Da se svi zajedno radujemo, kao što smo se radovali kad je bio Vaskrs naše braće, tako i oni s nama da se raduju i da zajedno kroz praznike prolazimo prvo porodično jači, a onda i društveno da jačamo. Jer, društvo je jedinka u kojoj su pojedinci oslonjeni jedni na druge. Jedino tako mođemo da funkcionišemo.

Još jednom, draga braćo I sestre- Hristos voskrese, vaistinu voskrese. I svima darova donese, i svima darova sve ono što ištemo i tražimo. Amin,” kaže u vaskršnjoj čestitki paroh tivatski, otac Petar Petrović.

Izvor vijesti