Unija lokalnih javnih emitera Crne Gore

@Kotor

Perović: Briga supružnika o djeci i kući zajednička, zadaci podijeljeni na ravne časti

03.05.2021

Brojna su očekivanja koja se pred ženu postavljaju u 21. vijeku. Preciznije rečeno, u pitanju su očekivanja koja nekada i same pred sobom žene postavljaju ili jednostavno prihvataju sve te uloge i zadatke koje im drugi zadaju.

Kako god, kada imamo brojne zadatke, a u namjeri da ih sve ispunimo – dolazi do nervoze, nezadovoljstva, momenata tuge – kada nam se čini da ono što radimo nije dovoljno cijenjeno.

Zato je, kažu psiholozi, veoma važno postaviti granice i znati što su prioriteti.

Na ovu temu smo sa psihologicom Aidom Perović razgovarali u emisiji „Nedjeljni razgovor“.

„Žena vrlo često doživljava sebe kao osobu koja, prije svega, treba da bude servis za druge, a činjenica je da u tom slučaju dolazi do prezasićenja, pa je, kako bi to izbjegla, vrlo važno da na samom početku postavi granice“ – kaže Perović za Radio Kotor.

Logično je, navodi „da se ne može sve izdržati“.

„Možda ćete na kraju dana fizički postići sve ono što ste planirali, ali je pitanje da li ste u trenucima razmišljanja, nakon jednog takvog dana, srećna osoba i da li ste poremetili prioritete“ – kaže Perović.

Zapravo, navodi ona, „izdržati možemo samo ono što smo pravilno odmjerili da ćemo moći da uradimo“. „Kada 'mjerimo', uzimamo u obzir što znamo, u čemu smo dobri, što moramo i dokle mogu organizam i psihičko zdravlje da izdrže“ – objašnjava Perović.

Pronalaženje mjere, ističe Perović, nije sebičluk.

„Onog trenutka kada na svijet dođu djeca, moramo biti svjesni da nisu rođena svojom voljom. Upravo zato smo mi odgovorni da ih odgajamo onako kako treba. Jedna majka koja brine o djeci, njeguje ih, u toku je njihovih dešavanja, posvećena je, pruža bezuslovnu ljubav - nije sebična ako postavi određene granice. Na primjer, u trenutku kada sjedne da ruča, a dijete joj baš tada traži čašu vode, nije sebično reći: Molim te, uzmi sam ili sama jer sam ja upravo sjela da ručam. Važno je da dijete i svi ostali članovi domaćinstva znaju da je taj ručak jednako važan za ženu, majku, suprugu, sestru kao i za sve one za koje je obrok pripremila“ – kaže Perović.

Na neki način je, dodaje, već kasno - kada dođe do faze da mnoge žene „vrište u sebi“ i na neki način traže pomoć.

„U trenutku kada vi zapravo poručujete da više ne možete, najčešće vas niko neće čuti niti ozbiljno shvatiti. Zapravo će vas doživjeti kao džangrizavu osobu koja je sklona kritikovanju. Zato, na vrijeme uradimo nešto za sebe i podijelimo obaveze“ – savjetuje Perović.

Vrlo često, kaže ona, učešće supruga u aktivnostima koje se realizuju sa djecom ili poslovima u domaćinstvu, žene doživljavaju kao pomoć.

„To je jedno dublje, rekla bih, sociološko pitanje i tiče se rodne ravnopravnosti, ali jedno je važno shvatiti. Ukoliko živite sa partnerom, na primjer, koji je otac djece, jednako kao što ste im vi majka – u pitanju su, dakle, zajednička djeca i zajedničke obaveze. Kada nešto ne možete sami, pogrešno je kazati da je pomoć ukoliko je tu aktivnost realizovao vaš suprug ili partner. Često čujemo žene kako kažu da im je suprug pomogao tako što je prošetao sa mališanima, a za to vrijeme su one mogle nesmetano da operu suđe, srede kuhinju ili kuću i slično. Briga o djeci, kući i zajedničkom životu mora biti zajednička i treba da se dijeli, što bi rekli, na ravne časti“ – poručuje Perović.

Ona ističe da svaka žena za sebe, zapravo, koliko god negodovala na ovu temu, ima sat vremena u toku dana.

„Nije tačno da ne postoji pola sata ili sat za ženu. To ističem zato što je to preporuka psihologa. A kako ćete izdvojiti vrijeme? Tako što ćete odrediti prioritete. Ako to ne umijete ili ne želite, onda ćete reći da nemate vremena. Morate sebi reći da je za vas važno što ćete recimo dnevno pješačiti sat vremena, jer ćete tako biti u boljoj formi, raspoloženiji, učiniti nešto dobro za vaše zdravlje, osjećati se ispunjenom i samouvjerenijom i tako ćete biti bolji i svojoj porodici. Niko to neće inicirati umjesto vas, to je zabluda. Dok ste se vi „podmetnuli drugima“, drugi su jednostavno „voljeli sebe“ – poručuje Perović.

Žene, kaže, „ne vole sebe jer nisu vaspitavane da to rade“.

„One su vrlo smisleno od strane patrijarhata kao sistema, ne mislim ni na koga pojedinačno, vaspitavane da budu prvo na usluzi drugima, a da sebe „ostave za kraj dana“, kada im više nije ni do čega osim da legnu u krevet. Vrlo je alarmantno kada vam je spavanje jedini način da se oporavite od svega. Zato je jako važno naći tih sat vremena u toku dana. Briga o sebi, vrijeme za sebe – kada sve to radimo, onda zapravo volimo sebe i bolji smo i sebi i drugima“ – objašnjava Perović.

Ona posebno ističe da je veoma važno u medijima govoriti na ove teme. „Tako ćemo naći put do brojnih osoba koje nas slušaju. Jer, vidite, logično je kako u momentima kada narušimo zdravlje- nađemo vrijeme da odlazimo kod ljekara. Odjednom nemamo samo sat vremena nego sate za sebe, kako bismo obavili sve preglede. To je tada potpuno opravdano jer je sve podređeno bolesti. Sistem po kojem ste do tada funkcionisali je u toj mjeri sada nefunkcionalan da u vaš život ništa drugo više „ne može da stane“ – poručuje Perović.
Foto: Privatna arhiva